European University Association (EUA) organizirao je 23. i 24. travnja 2018. godine na Sveučilištu u Leicesteru u Velikoj Britaniji dvodnevnu radionicu pod nazivom „University Autonomy in Europe: Trends, Benefits, Challenges and Threats“. Na radionici, koja je okupila čelnike europskih sveučilišta, a kojoj je prisustvovala i predstavnica Agencije za znanost i visoko obrazovanje, raspravljalo se o izazovima sa kojima se danas suočavaju sveučilišta kada je riječ o njihovoj autonomiji te utjecaju kojeg donositelji javnih politika imaju na autonomiju sveučilišta.
Na radionici su izlagali Rolf Tarach – predsjednik EUA, Paul Boyle – prorektor Sveučilišta u Leicesteru, Janet Beer – prorektorica Sveučilišta u Liverpoolu i predsjednica organizacije Universities UK, Agneta Bladh – podpredsjednica Magna Carta Observatory Council te drugi predstavnici europskih sveučilišta iz Poljske, Njemačke, Švedske, itd. Bladh je istaknula kako su fundamentalne vrijednosti europskih sveučilišta definirane u dokumentu Magna Charta Universitatum kroz temeljna načela, a ona se prvenstveno odnose na moralnu i intelektualnu neovisnost sveučilišta od svakoga političkog autoriteta i ekonomske moći, zatim slobodu istraživanja i naobrazbe, te otvorenosti prema dijalogu. Bladh je istaknula da su akademske slobode i akademska odgovornost uzajamno povezane, a upravo visoka razina akademske odgovornosti smanjuje mogućnost upliva politike.
Na radionici je predstavljena publikacija „University Autonomy in Europe III: The Scorecard 2017“, koja donosi prikaz postojećeg stanja u 29 europskih zemalja. Istraživanjem je po prvi put obuhvaćena i Republika Hrvatska (uz Srbiju, Sloveniju i Francusku zajednicu u Belgiji). Istraživanje je obuhvatilo četiri područja autonomije europskih sveučilišta – organizacijsku autonomiju (procedure i kriteriji u postupcima odabira čelnika i njihova smjenjivanja, odlučivanje o akademskim strukturama, itd.), financijsku autonomiju (vrste javnog financiranja, zaduživanje, zadržavanje financijskog viška, naplata školarina, posjedovanje nekretnina, itd.), autonomiju nastavnog osoblja (mogućnost odlučivanja o procedurama zapošljavanja, napredovanjima, odlučivanje o plaćama nastavnog osoblja, itd.) i akademsku autonomiju (mogućnost odabira studenata, utvrđivanja studijskih programa, jezika poučavanja, mehanizama osiguravanja kvalitete, određivanje kvota, itd.).
Hrvatska sveučilišta su se pozicionirala na sljedeći način:
– razina organizacijske autonomije ocijenjena je ocjenom „srednje visoka“, te su zauzela 18. mjesto;
– razina financijske autonomije ocijenjena je ocjenom „srednje niska“, te su zauzela 15. mjesto;
– razina autonomije nastavnog osoblja ocijenjena je ocjenom „niska“, te su zauzela posljednje, 29. mjesto;
– razina akademske autonomije ocijenjena je ocjenom „srednje niska“, te su zauzela 21. mjesto.
Cijelu publikaciju „University Autonomy in Europe III: The Scorecard 2017“ možete preuzeti ovdje.
Informacije o autonomiji hrvatskih sveučilišta, u kontekstu ovog istraživanja, možete pronaći ovdje.
